Muzičari

Željko Bebek – Biografija 2020, Visina, Težina, Godište

Željko Bebek je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih rok muzičara i ostao je najviše upamćen kao prvi pevač odnosno solista grupe „Bijelo dugme“, mada je pevao i u rok grupama „Jutro“ i „Kodeksi“ i imao je i vrlo uspešnu solo karijeru.

Željko Bebek – biografija

Jedan od najpopularnijih muzičara sa autentičnim vokalom i izvanrednim rasponom glasa, koji se smatra i najboljim pevačem grupe „Bijelo dugme“, rođen je u mestu Bugojno (mada na njegovoj zvaničnoj FB stranici kao rodno mesto jeste navedeno Sarajevo) u Bosni i Hercegovini, a od oca Zvonimira i majke Katarine, 16. decembra 1945. godine kao Želimir Bebek.

Željko je od malena zavoleo muziku, te je bio vrlo nestašan dečak ali je voleo da zabavlja svoje komšije i rodbinu svojim interpretacijama poznatih numera, te kaže da je majka Katarina bila vrlo muzikalna i da je verovatno od nje i nasledio talenat za pevanje, a dok je pohađao osnovnu školu bio je i član hora, te je naučio da svira najpre mandolinu a potom i gitaru.

Muzička karijera Željka Bebeka – od početaka do vrhunca slave i uspeha

Kada je pošao u Gimnaziju, Željko Bebek je već imao reputaciju talentovanog muzičara te je počeo da peva u grupi „Eho 61“, čiji je član bio i popularni Kornelije Bata Kovač, a nakon pak i raspada svoje srednjoškolske grupe je nastupao sa braćom Fadilom i Zoranom Redžićem, dok sam Fadil nije odlučio da pređe u grupu „Indexi“.

Ponudu jednog od najpoznatijih sarajevskih rok bendova šezdesetih godina, grupe „Kodeks“ da postane njihov pevač i gitarista je Bebek prihvatio, ali je grupa imala veliki problem da pronađe bas gitaristu te je Željko Bebek 1969. godine otkrio Gorana Bregovića (a ne obratno, kako se i danas misli), a koji je tada svirao u grupi „Beštije“, ali je iste godine prihvatio ponudu da pređe da svira u grupi „Kodeks“, te su počeli da nastupaju u poznatom dubrovačkom „Splendidu“.

Kada ih je na jednom od nastupa zapazio Italijan Renato Pacifiko, pozvao je grupu „Kodeks“ u Napulj da sviraju u njegovom klubu, te su oni pristali i radili su u Italiji gde su nastupali skoro godinu dana, da bi ih u međuvremenu napustio muzičar Edo Bogeljić, ali je u grupu došao kao pojačanje izvrsni Milić Vukašinović i to kao bubnjar, kao i Zoran Redžić sa kojim je bebek ranije svirao.

Iako im je pomenuti Italijan naglasio na ne smeju da menjaju repertoar, pod uticajem Milića Vukašinovića bend je počeo da radi po ugledu na „Led Zepelin“, i potpuno je izmenio svoj tada prepoznatljivi zvuk, pa su dobili otkaz, ali su počeli i sve više da marginalizuju Željka Bebeka i dali su mu otkaz kao pevaču i gitaristi, te se on vratio u Sarajevo gde je sa Edom Bogeljićem oko sredine sedamdesetih godina oformio bend „Novi kodeksi“.

Međutim Bebekov bend je kratko trajao na muzičkoj sceni a i sam Željko je morao na služenje vojnog roka, pa je nastupila pauza u muzičkoj karijeri, sve dok ga dve godine kasnije sam Goran Bregović nije angažovao u svom bendu „Jutro“, kada je 1972. godine snimljena numera „Patim evo deset dana“, ali ih je te iste godine napustio Ismet Arnautalić, koji im je i „oduzeo“ prava da koriste ime grupe te su zvanično 1. januara 1974. godine, Brega i Bebek oformili jednu od najvećih jugoslovenskih rok grupa svih vremena „Bijelo dugme“.

U narednih deset godina je Željko Bebek bio vokalni solista i po potrebi i gitarista grupe, a kada su članovi doneli odlkuku da odu iz Sarajeva, jer im je grupa „Indexi“ bila velika konkurencija, u izdanju „Jugotona“ je izašao prvi album „Bijelog dugmeta 1975. godine imena „Kad bi bio bijelo dugme“ (sa hitovima – „Selma“; „Patim evo deset dana“; „Ne spavaj mala moja, muzika dok svira“; „Bluz za moju bivšu dragu“, te je iste godine izašao i album „Šta bi dao da si na mom mjestu“, gde je naslovna numera postala veliki hit, i kako Bebek kaže bila je u neku ruku njegova tada autobiografska pesma.

Manje je poznato da je upravo zbog neverovatnog uspeha dva albuma „Bijelog dugmeta“ iz 1975. godine, „Jugoton“ i ustanovio nagradu dijamantska ploča, koji je grupi dodeljena za tiraž od preko 200 hiljada prodatih kopija za drugi solo album na kome su se našle u Bebekovom posve i vrhunskom izvođenju i hit legendarne numere – „Ne gleadj me tako, i ne ljubi me više“; „Da mi je znati koji joj je vrag“; „Došao sam da ti kažem da odlazim“; „Hop-cup“; „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“, i mnoge druge.

Naredne 1976. godine je izašao album „Eto! Baš hoću!“, na kome su se našle pored naslovne i hit numere – „Sanjao sam noćas da te nemam“; „Izgledala je malo čudno u žutom kaputu, krojenom bez veze“; „Loše vino“; „Dede bona, seti se“, te su 1977. godine trebali da osdže i koncertnu turneju koja je bila rasprodata, ali je Goran Bregović istu otkazao, a ne obavestivši Bebeka koji je došao u Split da peva.

Već se tada spekulisalo da se članovi grupe stalno svađaju i da je pitanje trenutka kada će se bend raspasti, a spekulisalo se da je sve zbog toga što je Željko Bebek u to vreme počeo da konzumira narkotike, ali su se ipak članovi iste godine 1977. okupili u Sarajevu i odlučili da održe besplatan koncert kod „Hajdučke česme“, koji je i danas legendaran, a pre svega jer se očekivalo oko deset hiljada ljudi, a došlo je preko sto hiljada fanova.

Iako je Željko Bebek 1978. godine objavio i svoj prvi solo album, koji nije bio posebno zapažen i uspešan i prodat je jedva u nekoliko hiljada kopija, on je sa „Bijelim dugmetom“ snimio jedan od najboljih albuma grupe 1979. godine, pod nazivom „Bitanga i princeza“, sa pesmama – „Sve će to mila moja, prekriti snjegovi, ruzmarin i šaš“; „A koliko si ih imala do sad“; te „Ipak, poželim neko pismo“; „Kad zaboraviš juli“; „Na zadnjem sjedištu moga auta“.

Naredni album „Bijelog dugmeta“ je izašao 1981. godine, pod nazivom „Doživjeti stotu“, a svoj poslednji album u sastavu pomenute grupe je Željko Bebek snimio 1983. godine, a pod nazivom „Uspavanka za Radmilu M“, kada je u aprilu 1984. godine i zvanično napustio „Bijelo dugme“ pre svega usled neslaganja sa Goranom Bregovićem.

U svojoj solo karijeri je Željko Bebek snimio 1984. godine svoj drugi solo album „Mene tjera neki vrag“, sa hitovima „Mene tjera neki vrag“; „Imam samo tebe“; „kako tužna priča“, te je 1985. godine izdao i novi solo album „Armija B“, a potom 1989. godine još dva solo albuma, „Nitko više ne sanja“ i „Pjevaj moj narode“, sa velikim brojem hitova.

Naredne 1990. godine je izašao Bebekov album „Karmin, pjesma i rakija“, te 1992. godine i album „A svemir putuje“, pa potom 1994. godine album „Gori svijet, ti ćeš ga ugasiti“ i 1995. godine album „Puca mi u glavi“.

Željko Bebek je 1999. godine promenio izdavačku kuću, te snimio novi solo album „S’ tobom ili bez tebe“, pa naredne 2000. godine i novi solo album, „Ošini po prašini“, te solo projekat 2012. godine, album „Kad poljubac pomiješaš sa vinom“, i 2017. godine album „Ono nešto naše“, a 2005. godine je Bebek prihvatio da peva na tri oproštajna koncerta „Bijelog dugmeta“ u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu.

Privatni život Željka Bebeka

Popularni Bebek se do sada ženio tri puta, i porva dva braka su mu završena razvodima, a prvi je bio sa Spomenkom, koja mu je rodila ćerku Silviju, te drugi sa Sandrom koja mu je rodila ćerku Bjanku Bebek.

Željko se po treći put oženio 2002. godine sa današnjom suprugom Ružicom, koja je od njega mlađa čak 34 godine, i sa kojom ima sina Zvonimira koji je rođen 2003. godine, kao i ćerku Katarinu koja je rođena 2005. godine.

Iako su u medijima navođene razne neistine u vezi sa pevačevim životom, te su ga predstavili kao alkoholičara, kao osobu koja uživa narkotike, pa čak i kao agresivca i onoga ko je sklon tučama i skandalima, Željko je sve to demantovao, ali što je najvažnije i ljudi koji ga poznaju i koji su sa njim blisko sarađivali tokom perioda „Bijelog dugmeta“ i kasnije kada je počeo solo karijeru.

Manje je poznato da je Željko Bebek strastveni skijaš i da obožava da zimovanja provodi sa svojom porodicom, pa često idu na Jahoirinu i uživaju u „belom sportu“ i druženju kao skladna porodica.

Prema istraživanjima popularnosti na sajtu „YouTube“, i danas je najslušanija pesma Željka Bebeka – „Sinoć sam, pola kafane popio“.

Ime i Prezime: Želimir Bebek (umetničko ime Željko Bebek)

Nadimak: Željko; Bebek

Datum i mesto rođenja: 16. decembar 1945. godine, Bugojno, Bosna i Hercegovina

Zanimanje: rok pevač; gitarista; prvi vokalni solista rok grupe „Bijelo dugme“

Visina: /

Težina: /

Facebook: https://www.facebook.com/zeljko.bebekprivatno

Instagram: https://www.instagram.com/zeljkobebek/

Twitter: /

YouTube: /

Sponzorisano:

Loading...
loading...