Muzičari

Zdravko Čolić – Biografija 2020, Visina, Težina, Godište

O liku i delu jedne od najvećih muzičkih zvezda Jugoslavije Zdravku Čoliću, ili popularnom Čoli, može se zasigurno napisati čitava biografska knjiga, jer je njegova pevačka karijera sasvim nesvakidašnja i on se sa pravom danas smatra jednom od naših najvećih zvezda ikada, dok on pak skromno i dalje radi, i peva kao mladić pun elana i energije, po kojoj je postao i ostao poznat od svojih prvih muzičkih početaka.

Zdravko Čolić – biografija 

Popularni pevač zabavne muzike, Zdravko Čolić, rođen je u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, 30. maja 1951. godine, od oca Vladimira koji je bio policijski oficir u MUP-u, i majke Stane, koja je bila domaćica, a ima i brata Dragana, koji je od njega mlađi četri godine.

Iz rodne Hercegovine se Zdravko sa svojom porodicom, preselio kod familije Samardžić, koja je tada imala radio što je njega posebno fasciniralo i radovalo, a letnje i zimske raspuste je Zdravko voleo da provodi u Trebinju, kod babe i dede, te kada je morao da se vrati u Sarajevo da nastavi sa školom, i nije bio posebno ushićen, iako je bio uvek odličan učenik, i posebno je voleo muziku i bio je kako sam priznaje miljenik svoje tadašnje učiteljice.

Manje je poznato da je u mladosti Zdravko Čolić veoma voleo sport, te je pak igrao fudbal u FK „Željeznik“, ali je i trenirao atletiku pa je na jednom saveznom takmičenju osvojio drugo mesto (iza nekadašnjeg reprezentativca Jugoslavije Nenada Stekića).

Međutim, kada je Zdravko Čolić shvatio da u sportu koji je dugo trenirao ne uspeva da postigne najbolje rezultate, on je odlučio da se upiše na glumu, te je pohađao časove glume u Pionirskom pozorištu, te je i igrao u predstavama „Kekec i Mojca“ i „Dečaci Pavlove ulice“, a uporedo je sa Gimnazijom pohađao i muzičku školu, ali je tada Čola muziku doživljavao samo kao jednu vrstu hobija.

U slobodno vreme je Čola imao običaj da u lokalnom parku za društvo svira gitaru, sa svojim tad velikim prijateljem Bracom Isovićem, sve dok na jednom takmičenju u Crnoj Gori, u Bijeloj, nije 29. novembra 1967. godine, pobedio kao pevač amater pevajući legendarni hit „Bitlsa“, pesmu „Lejdi Madona“.

Iako je tada pevač Zdravko Čolić Čola svoj prvi zarađeni novac od nagrade, potrošio na ručak u Dubrovniku, te je otišao vozom u rodno Sarajevo da časti svoje školske drugove, te i prijatelje iz kraja, shvatio je da ima talenat i da je muzika ono čime želi da se zapravo i bavi, i počeo je da tad piše svoju pevačku i muzičku istoriju.

Muzička karijera Zdravka Čolića Čole 

Navedena 1967. godina se zapravo i smatra prvim muzičkim počecima Zdravka Čolića Čole, pravog legendarnog jugoslovenskog pevača, te je on najpre postao član benda „Mladi i lijepi“, a onda je 1969. godine postao član grupe „Ambasadori“, da bi se sve uistinu i promenilo kada je Čola 1971. godine upoznao legendarnog Davorina Popovića, koji mu je ponudio da postane član grupe „Indexi“.

Pre ponude da peva sa „Indexima“, Šola je dok je bio u vojsci, sa svojim drugovima svirao i pevao u grupi „Ambasadori“, te je kasnije 1970. godine osnovao bend „Novi ambasadori“ sa gitaristom Slobodanom Vujovićem, a 1970. godine su nastupili sa grupom „Indexi“ i tada su u Dubrovniku na festivalu „Vaš šlager“, gde su osvojili tek sedmo mesto, ali je numera „Plačem za tvojim usnama“, kod publike postala veliki hit.

U to vreme je Zdravkova popularnost počela naglo da raste, te ga je zapazio i veliki kompozitor i osnivač „Korni grupe“, Kornelije Bata Kovač, koji mu je ponudio angažman u grupi, tj da peva umesto Dada Topića koji je otpočeo solo karijeru, te iako je Čola tada već bio student na prvoj godini Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, on je ipak odlučio da dođe u Beograd i za šest meseci je sa „Korni grupom“ snimio tri pesme – „Pogledaj u nebo“; „Kukavica“ i pesmu „Gospa Mica gazdarica“.

Ipak je nakon pevanja u pomenutoj „Korni grupi“, Zdravko Čolić doneo odluku da se vrati u Sarajevo i da nastavi studije, te je i postao diplomirani ekonomista po želji svojih roditelja, ali je ipak odlučio da se počne baviti pevanjem kao solista, te je njegov početak solo karijere 15. april 1972. godine, kada je na festivalu „Vaš šlager sezone“, nastupio sa pesmom „Sinoć nisi bila tu“ čiji je autor Kemal Monteno i koju je trebala prvobitno da otpeva tada poznata Josipa Lisac.

Sa pomenutom numerom, koja je i dan danas jedan od najvećih Čolinih hitova, on je i osvojio treće mesto, a potom je nastavio svoja učešća na muzičkim festivalima – u Splitu gde je otpevao numeru „Stara pjesma“; u Skoplju gde je pevao „Moj bol“, i snimio je dva singla „Tako tiho“ i „Pod lumbrelom“, da bi iste te godine otišao na turneju u tadašnji Sovjetski savez, sa kolegama Biserom Veletanlić i grupom „Indexi“.

Naredne 1973. godine, Zdravko Čolić je sa danas već legendarnom numerom „Gori vatra“, bio predstavnik Jugoslavije na festivalu „Pesma Evrovizije“, u Luksemburgu ali nije uspeo da se pak plasira u finale, te je iste godine ostvario i učešće na festivalu „Vaš šlager sezone“, a sa pesmom „Bling, blinge bling“, i promovisao u Zagrebu i dve nove pesme „Duga“ i „Julija“.

Nastavak učešća na muzičkim festivalima je doneo Zdravku Čoliću već 1974. godine dve pobede – na festivalu „Vaš šlager sezone“, na kome je pobedio sa pesmom „Zelena si rijeka bila“ i na „Hit paradi“, gde je pobedio sa pesmom „Ona spava“ (a malo je poznato da je upravo ova numera posvećena tragično nastradaloj devojci Milici Kostić, koja je tada kao učenica srednje medicinske škole skočila sa „Rubinove“ zgrade u Kruševcu, kako bi svoju čast odbranila od silovatelja).

Iste te 1974. godine je Zdravko Čolić Čola nastupao i na festivalu u Opatiji sa numerom „Ne dam ti svoju ljubav“, te i na festivalu „Beogradsko proleće“ na kome je otpevao hit pesmu „Ljubav je samo riječ“.

Iako su se u tom periodu poznatom pevaču otvarala sva vrata za inostranu karijeru, te je potpisao ugovor sa nemačkom izdavačkom kućom „Suzy records“, za koju je Čola snimio dva singla, on je ipak odlučio da se vrati u svoju zemlju i da nastavi karijeru, te je snimio za „Jugoton“ pesmu „Dome moj“.

Jedna od najuspešnijih godina u karijeri Zdravka Čolića je bila svakako naredna 1975. godina, kada je najpre na festivalu „Beogradsko proleće“, pobedio sa pesmom „April u Beogradu“, te potom i na festivalu „Vaš šlager sezone“ sa legendarnom evergrin numerom „Zvao sam je Emili“ i iste godine je snimio za PGP RTB pesme „Zaboravi sva proljeća“ i „Svitanje“, te za „Jugoton“ i singl numeru „Sonata“.

Iste 1975. godine je izašao i prvi solo album Zdravka Čolića „Ti i ja“, a na kome su se pored naslovne numere našle i pesme – „Loše vino“; „Vagabund“; „Ljubav je ljubav“; „Zvao sam je Emili“; „A sad sam ja na redu“; „Ostanimo prijatelji“; „Ti si svijetlo, ja sam tama“; „Poslije raskoši i sjaja“; „Život je lijep, Helene-Marie“ i „Igraš se vatrom“, gde su mu saradnici bili pak velikani muzičke scene Kornelije Bata Kovač, Goran Bregović i Arsen Dedić.

U svojoj dosadašnjoj karijeri, Zdravko Čolić je od 1975. godine pa do 2017. snimio ukupno 15 solo albuma, sa neprolaznim hitovima, a oni su hronološki navedeno sledeći – „Ti i ja“ (pomenuti album iz 1975. godine); „Ako priđeš bliže“ (iz 1977. godine); „Zbog tebe“ (iz 1980. godine); kao i „Malo pojačaj radio“ (iz 1981. godine); „Šta mi radiš“ (iz 1983. godine); te „Ti si mi u krvi“ (iz 1984. godine); „Rodi me majko sretnog“ (iz 1988. godine); kao i „Da ti kažem šta mi je“ (album iz 1990. godine); „Kad bi moja bila“ (iz 1997. godine); „Okano“ (iz 2000. godine); „Čarolija“ (iz 2003. godine); „Zavičaj“ (iz 2006. godine); „Kad pogledaš me preko ramena“ (iz 2010. godine); „Vatra i barut“ (iz 2013. godine) i „Ono malo sreće“ (iz 2017. godine).

Kada su u pitanju hitovi legendarnog pevača, nije neskromno reći da je skoro svaka pesma sa svakog albuma postala veliki hit, te je i sam Čola u nekoliko navrata izjavio da mu publika na koncertima pomogne da se priseti reči neke svoje pesme, pošto ihima toliko mnogo, ali da ih njegovi fanovi uvek sa njim pevaju u glas, a najpoznatije pesme ovog vrsnog muzičara su od njegovih početaka pa do danas – „Sinoć nisi bila tu“; „Ona spava“; „Zvao sam je Emili“; „Sve je to od lošeg vina“; „April u Beogradu“; „Ljubav je samo riječ“; „Ti si bila, uvijek bila“; „Živiš u oblacima“; „Ljubav ima lažni sjaj“; „Balerina“; „Zašto spavaš“; „Produži dalje“; „Pjevam danju, pjevam noću“; „Kristina“; „Glavo luda“; „Zagrli me“; „Ljubomora“; „Jedina“; kao i „Pusti, pusti modu“; „Pjasmo moja“; „Odvešću te“; „Smijem se bez smisla“; „Oktobar je, počinje sezona kiša“; „Malo pojačaj radio“; „Stanica Podlugovi“; „Ruška“; „Ti možeš sve, al jedno ne“; kao i „Ko te ljubi kad nisam tu“; „Oj djevojko Selen Velen“; „Maslinasto zelena“; te i „Čija je ono zvijezda“; „Čaje šukarije“; „Ej, draga, draga“; „Negdje na dnu srca“; „Da ti kažem šta mi je“.

U nastavku karijere u kojoj je Čola sarađivao sa vrsnim muzičarima kakvi su Kornelije Kovač, Dado Topić, Goran Bregović, Marina Tucaković, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Dino Merlin, Đorđe Novković, Đorđe Balašević, održao je čitav niz koncerata na kojima ga je pratila plesna grupa „Lokice“, na čelu sa Lokicom Stefanović.

I na dalje se u zdravkovoj karijeri, nižu samo koncertne turneje, prepune dvorane, stadioni i arene i on je otpevao i još brojne hitove do danas, pored onih koji su napred već i navedeni – „Ti si mi u krvi“; „Kad bi moja bila“; „Ajde, hajde Jasmina“; „Mastilo i voda“; „Čini mi se grmi“; kao i „Melanholija“; „Tabakera“; „Jako, jako slabo srce zavodiš“; „Okano“; „Hotel Balkan“; „Noć mi te duguje“; „Krasiva“; „Moja draga“; „Ao, nono bjela“; „Mangupska“; „Zavičaj“; „Sačuvaj me Bože, njene ljubavi“; „Anđela“; „Kao moja mati“; „Nevjera“; „Merak mi je“; „Kad pogledaš me preko ramena“; „Ljubavnici“; „Javi se“; „Prolaze neke slike“; „Poplava“; „Pamuk“; „Obmana“; „Što ti dadoh“; „Vatra i barut“; „Zar se nismo shvatili“; „Ljubiti“; „Sarajevo“; „Opušteno skroz“; te i nova dva singla iz 2017. godine „Mala“ i „Šljive su rodile“, te i dva singla iz 2018. godine „Tebe čuvam za kraj“ i „Kuća puna naroda“.

Privatni život Zdravka Čolića Čole 

Mada je poznati pevač oduvek bio miljenik žena svih generacija, i dok je bio u vojsci, dobijao je svakoga dana po 200 ili 300 pisama od obožavateljki, on je privatno veoma povučen i nikada sa medijima nijevoleo da previše priča o svom ljubavnom životu, ali je istakao da je iskreno voleo samo tri puta.

Prva ozbiljna emotivna veza Zdravka Čolića, bila je sa balerinom, te i članicom njegove prateće plesne grupe „Lokice“, Jasminom Dulić, koja je potrajala pune četri godine, a sledeću ozbiljnu romansu je Čola imao sa poznatom manekenkom iz Rijeke, Elizabetom Vidas, sa kojom se pak i zabavljao punih sedam godina.

Sa svojom sadašnjom suprugom Aleksandrom, koju veoma retko pokazuje u javnosti, Zdravko se pre braka zabavljao punih jedanaest godina, a upoznao ju je u Makarskoj 1989. godine, kada je ona još uvek bila student geografije u Beogradu, da bi se venčali 1. maja 2001. godine samo u krugu najbližih prijatelja, i bez ikakve medijske pompe.

Iste 2001. godine, u oktobru mesecu, Zdravko Čolić je postao otac devojčice Une Zvezdane, da bi pak ponovo u avgustu 2006. godine par dobio ćerku Laru.

Danas pevač Zdravko Čolić Čola, radi kao i od prvog dana, i ima brojne nastupe i koncerte širom regiona, zemlje i sveta, a privatno se najradije opušta u krugu porodice, te se često rekreira na Košutnjaku, i svi koji ga poznaju kažu za njega da nikada „ne glumi zvezdu“, te da je sasvim srdačan i neposredan, i da se ponaša kao i svi drugi „obični ljudi“, iako on to po svojim uspesima svakako nije.

Ime i Prezime: Zdravko Čolić 

Nadimak: Čola

Datum i mesto rođenja: 30. maj 1951. godine, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Zanimanje: pop pevač; glumac

Visina: 184 cmTežina: 88 kg

Facebook: https://www.facebook.com/ZdravkoColicOfficial

Instagram: https://www.instagram.com/zdravkocolicofficial/

Twitter: /

YouTube: https://www.youtube.com/user/ZdravkoColicVIPPER

IMDb profil: https://www.imdb.com/name/nm1058116/

Web stranica: http://zdravkocolic-cola.com/

Sponzorisano:

Loading...
loading...